10 najčešćih misli i osjećaja koji se javljaju prije uključivanja u savjetovanje

Osobi može biti teško donijeti odluku hoće li se uključiti u individualni savjetodavni rad. Normalno je da osoba može osjećati nelagodu te si pritom može postavljati brojna pitanja, pogotovo ukoliko nikada nije bila kod psihologa ili psihoterapeuta. Za neke je pojedince to prvi korak ka tome da možda i prvi put progovore naglas o svojim problemima, brigama, strepnjama, strahovima, ali i očekivanjima, nadanjima i željama.

Pojedine osobe nikada prije nisu o tome pričale ni sa kim drugim, pogotovo kada govorimo o negativnim i bolnim iskustvima. Razlozi za to su raznoliki, a neki od njih mogu biti: osjećaj srama, strah od osude, strah od odbacivanja, misao da će se problemima preopteretiti druga osoba, vjerovanje da su problemi nešto što je potrebno riješiti sam sa sobom i slično. Sve su to u potpunosti normalni osjećaji i misli koji se javljaju kod velikog broja ljudi. Treba puno snage, hrabrosti i motivacije za kretanje u proces osobne promjene i za pružanje povjerenja osobi koju sada prvi put upoznajemo. Prije dolaska na savjetovanje, odnosno i prije samog odlučivanja hoćemo li ili ne krenuti na savjetovanje, moguće je imati veliki broj pitanja i nedoumica u glavi.

U nastavku donosim neke od najčešćih misli koje se klijentima javljaju i zbog kojih odgađaju odlazak na savjetovanje. Voljela bih da ti ovaj tekst olakša donošenje odluke hoćeš li se u ovome trenutku života odlučiti na individualni savjetodavni rad.

1.„Neću znati opisati što me točno muči i kako se osjećam.“

Ponekad je zaista teško naći prave riječi za opisati kako se točno osjećamo, što je ono što nas muči i na čemu bismo voljeli raditi. Općenito nekim ljudima verbalno izražavanje ide lakše, dok drugima to predstavlja svojevrstan problem. No važno je da znaš da ni ne moraš znati kako se točno osjećaš niti moraš imati odmah jasno definirano što je to što vidiš kao problem i na čemu bi volio/la raditi.

Zajedničkim trudom i radom ćemo doći do toga kako ti vidiš svoju situaciju, što bi htio/la promijeniti i na kojim ciljevima ćemo raditi. Za to može biti potrebno i nekoliko susreta. Ja ću ti određenim pitanjima pomoći da s vremenom jasnije vidiš što je ono što te muči i da dobiješ bolji uvid u to koje su teme i područja na kojima želiš raditi.

Dovoljno je da u ovom trenutku osjećaš da nešto želiš promijeniti i da si spreman/na raditi na tome da se osjećaš bolje i da živiš kvalitetnije i ispunjenije.

2. „Terapeut će me osuđivati ako mu iskreno kažem s kojim problemom se suočavam.“

Nerijetko se ljudima javlja ova misao, potaknuta ponajviše reakcijama okoline na naše otvoreno iskazivanje i progovaranje o problemima s kojima se suočavamo. Svatko od nas je vrlo vjerojatno barem nekada doživio osudu kada je iskreno rekao kako se osjeća, o čemu razmišlja… Treba imati na umu da okolina u svojim reakcijama polazi od svojih uvjerenja, pretpostavki, stavova, iskustava i slično.

No terapeuti su stručne osobe kojima je cilj razumjeti osobu, njezino viđenje svijeta i problema s kojima se nosi, načine suočavanja sa stresnim situacijama… Terapeut će uvijek dati sve od sebe da se osoba osjeća prihvaćeno i podržano te će se potruditi stvoriti atmosferu koja će osobi omogućiti da osjeća da može reći što god joj je „na duši“. Stoga u profesionalnom savjetodavnom radu nema mjesta osudi.

3. „Ne osjećam se spremno pričati o nekim temama.“

Postoje iskustva koja osobi mogu biti bolna, previše preplavljujuća… Postoje teme o kojima u određenom trenutku života osoba nije spremna pričati… I to je u redu. Važno je da znaš da u svako područje i problematiku ulazimo do one mjere do koje je tebi u redu o tome pričati. Ništa se ne forsira.

Često ljudi radom na sebi i promjenom određenih obrazaca, postaju spremniji raditi na nekim temama kojih se prije nisu htjeli dotaknuti. No uvijek se prati tempo klijenta i radi se s onom problematikom na kojoj je klijent spreman raditi.

4. „Za moj problem nema pomoći.“

U svakoj situaciji, odnosno kod svakog problema, postoje faktori na koje možemo utjecati i faktori na koje ne možemo utjecati (koji su van naše kontrole).

U zajedničkom radu naglasak stavljamo na one faktore na koje možemo utjecati. U gotovo svakoj situaciji postoji određeni stupanj kontrole. Možemo, primjerice, naučiti kako se adekvatnije nositi s problemima, kako izražavati svoje emocije, kako promijeniti percepciju situacije i slično. Zajednički radimo na jačanju kapaciteta za suočavanje s objektivnim, vanjskim okolnostima. Zaista vjerujem da svaki pojedinac u sebi posjeduje potencijal za promjenu i da može usvojiti različite alate koji će mu pomoći u boljem svakodnevnom funkcioniranju.

5. „“Raspast ću se” kad budem pričao/la o svom problemu.“

Možeš se „raspasti“ i to je u potpunosti u redu. Možeš plakati, jecati, ljutiti se, psovati… U savjetodavnom radu je sve od navedenog dozvoljeno. Ja sam tu da budem uz tebe u tom trenutku. Želja mi je da se klijenti osjećaju svojima onda kada rade sa mnom. Nema potrebe za glumom.

Nerijetko se u našem društvu suze doživljavaju kao znak slabosti. No skrivanje pravih osjećaja i gomilanje neugodnih emocija u sebi, dugoročno može dovesti do još većih problema, kako na psihičkom tako i na fizičkom planu. Individualni savjetodavni rad treba biti mjesto gdje će se osoba osjećati dovoljno sigurno da svoje potisnute emocije iznese na površinu. Za nekoga će to biti već u prvom susretu, dok će za nekoga drugoga do toga doći s vremenom, kada se izgradi odnos povjerenja.

6. „Možda je moj problem premali da se s njime uopće bavim.“

Jedan od razloga zašto ljudi odgađaju odlazak na savjetovanje jest misao da je njihov problem nedovoljno velik da bi se s njime uopće bavili. Nekada je i okolina ta koja nameće takav zaključak. Često osobe, kada s nekim iz okoline podijele svoje osjećaje, brige ili probleme, dobivaju komentare poput „Ma nije ti to ništa.“, „Proći će.“, „Samo pusti da vrijeme prođe pa će biti lakše.“, „Ajde ne kukaj.“, „Budi zadovoljan/na s onime što imaš.“, „Ne zamaraj se glupostima.“ i slično.

No dokle god ti imaš osjećaj da je nešto s čime se nosiš problem i da ne znaš kako bi ga sam/a riješio/la, to je legitiman razlog da se na tom problemu radi. Svatko od nas ima odgovornost za vlastiti život, odluke, izbore i ciljeve. Moja je uloga da te podržim u rješavanju tvog problema i da zajedno dođemo do načina na koji je moguće riješiti ono s čime se suočavaš. Jedino je bitno da si motiviran/a posvetiti se tom procesu.

7. „Brine me što će okolina će misliti ako kažem da idem na savjetovanje/psihoterapiju.“

Iako kao društvo idemo ka tome da se odlazak psihologu/psihoterapeutu destigmatizira, još uvijek postoje sredine gdje odlazak na savjetovanje/psihoterapiju znači da je osoba „luda“, da s njom nešto „nije u redu“, da je „slaba“ i slično.

Hoćeš li reći drugim/bliskim osobama da odlaziš na savjetovanje/psihoterapiju isključivo je tvoja odluka. Na to što će drugi ljudi reći ne možemo utjecati, jer svatko ima pravo na svoje mišljenje i na iskazivanje istog. Ali možemo utjecati na to kako ćemo se s time nositi. A to može biti i jedan od ciljeva na kojemu ćemo zajedno raditi. Ono što ja sa svoje strane osiguravam klijentima jest anonimnost u smislu toga da, ukoliko poštuješ termine koje smo dogovorili, u mom uredu nećeš sresti drugu osobu koja dolazi na savjetovanje. Termine i dogovaram tako da su dovoljno razmaknuti kako se nitko ne bi osjećao „izloženo“. Kao i drugi kolege, nudim opciju online savjetovanja, ukoliko smatraš da je to nešto što bi ti više odgovaralo.

8. „Rad u uredu terapeuta je jedno, stvarni svijet je drugo.“

Kroz individualno savjetovanje radimo na tome da sve što se usvoji, izvježba i proradi u zajedničkom susretu, ima svoje benefite i na „stvarni život“. Cilj nije da se u zatvorenom uredu radi nešto što nije primjenjivo na svakodnevni život i funkcioniranje. Upravo iz tog razloga nakon svakog susreta dogovaramo različite vježbe, zadatke i izazove kako bi u svakodnevnim aktivnostima i situacijama mogli primijeniti ono što smo zajedno radili. Uvijek se prati tempo klijenta i biraju se sadržaji prema onome što klijent može i želi napraviti u svojoj svakodnevici.

9. „Neću se moći motivirati za redovito dolaženje.“

Ponekad klijenti razmišljaju previše „unaprijed“ pa razmatraju sve razloge koji bi ih mogli spriječiti u tome da se odluče na dolazak na savjetovanje. Često misle da će im s vremenom pasti motivacija, da će neke druge stvari u njihovom životu postati važnije i slično. Sve su to realna promišljanja. Motivacija fluktuira, kako za druge aktivnosti u životu, tako i za savjetovanje. Nerealno je očekivati da ćeš uvijek biti na 100% svog kapaciteta i da ćeš se uvijek jednakim intenzitetom htjeti „baviti sobom“. Također, svakodnevno se događaju brojne druge stvari na različitim životnim poljima i neće uvijek biti lako, a nekad niti moguće, doći na individualni susret.

No važan je prvi korak. Kao i u svemu drugome, bitno je donijeti odluku i krenuti, a onda po putu rješavati situacije koje se budu događale. Nerijetko s prolaskom vremena, odnosno kada već počnu primjećivati poboljšanja u svom životu, klijenti budu još više motivirani dolaziti. Upravo zato jer vide promjene na bolje, postaju svjesniji koliko toga čine za sebe redovitim dolascima i kako im se popravlja raspoloženje, kako im odnosi postaju bolji, kako ostvaruju ciljeve, kako su zadovoljniji sobom… Kontinuitet zaista je bitan, ali je još bitnije kretati se korak po korak.

10. „Nisam siguran/na hoće li mi ovaj psiholog/psihoterapeut odgovarati.

Prijatelje biramo, partnera biramo, kolege s kojima se družimo van radnog vremena biramo pa tako i psihologa/psihoterapeuta možemo odabrati.

Kao i u svakom odnosu, važno je odabrati nekoga s kime ćemo se osjećati ugodno, u koga ćemo imati povjerenja, s kim možemo biti iskreni, nekoga za koga imamo osjećaj da nas razumije i da se trudi u tom odnosu. Kako bismo to procijenili, potrebno je neko vrijeme. Samo zato što si s nekim počeo/la raditi ne znači da moraš s njim nastaviti, ukoliko ti to ne odgovara.

Vjerujem da je uvijek dobro u odnosima ukazati na stvari koje nam ne odgovaraju, s kojima se ne slažemo i slično, jer se na taj način mogu korigirati ponašanja, prije nego se odnos prekine. No ukoliko vidiš da psiholog/psihoterapeut nije za tebe, imaš u potpunosti pravo odlučiti se za rad s nekim drugim. I meni i mojim kolegama, uvijek je važno da radimo s onim klijentima koji će od našeg odnosa i zajedničkog rada moći dobiti maksimum za sebe.

Nadam se da ti je nakon što si pročitao/la ovaj tekst lakše donijeti odluku je li u ovom trenutku odlazak na individualno savjetovanje nešto u što želiš uložiti svoje vrijeme, trud i energiju.

Za sva dodatna pitanja stojim ti na raspolaganju, slobodno mi piši. 😊